Kratka povijest Kreševa:

1) Predhistorijski period.

Kreševo je sa Fojnicom u BiH najstarije rudarsko mjesto u kome se vadila i prerađivala ruda i pravile metalske izrađevine. Podatci datiraju iz vremena Ilira. Njihova plemena Cerauni u Kreševskom kraju imali su 25 svojih dekurija i željezne majdane (rudnike). Iz tog perioda sačuvani su neki ntagovi i arheološki nalazi.

2) Antički period.

Dolaskom u ove krajeve Rimljani unapređuju i intenziviraju rudarsku i metalsku prozvodnju, kada se podiže u prva suvremenija naselja. Pored drugih naselja, podiže se i Kreševo o kome se do tada nije znalo, jer Kreševo do tada nije ni istraživano u smislu arheoloških istraživanja. U literaturi postoje neki pisani izvori, a u muzeju franjevačkog samostana sačuvani su brojni arheološki nalazi bez podataka o mjestu nalaza.

U posljednje vrijeme konačno je identificirana lokacija antičkog i ranosrednjovjekovnog Kreševa. Njegova lokacija se nalazila na j/z obodu Kreševskog polja, na prostoru «Zida» i «Gromile». Nađeni su tragovi temelja nekih građevina, ostaci kamene plastike koji upućuju na kasnoantičku bazlliiku, gradski vodovod, nekoliko ognjišta sa keramikom, dvije talionice željeza, neposredno uz gradski prostor troskovište na kome se talila željezna ruda, te dionica prometnice sa miljokazom na obroncima Prelova (Bitovnja), koja je vodila iz Hercegovine preko Kreševa u prostor Srednje Bosne.

  

3) Srednji vijek.

U ranom srednjem vijeku, Kreševo sa sadržajnim i bogatim rudnim nalazištima nastavlja svoj intenzivan razvoj. U prvim pisanim izvorima iz 1141 godine, nalazim i prvo spominjanje naselja Kreševa kao vrlo bogat i napučen grad. U njemu se nalazio biskupski dvor i romanička crkva od koje su sačuvani 4 kapitela i brojna kamena plastika (nadglavnici, postolja stupova i temeljni blokovi). Tu stoluju i 4 biskupa.

Pred kraj 12.st. i početkom 13.st. dolazi do sukoba sljedbenika katoličke vjere i pripadnika narodne bosanske crkve (Patarena), kada ti pripadnici ruše crkvu i dvor, a vjerojatno i grad Kreševo koje se dislocira na sadašnju lokaciju. Pred kraj 14.st. dolaze franjevci koji podižu franjevački samostan i crkvu.

 

Prvi dokumentirani spomen Kreševa kao rudnika srebra nalazim 1381 godine, a grad, podgradje Pod-Kreševo i utvrda spominju se 1430, te 1434 godine kada vojvoda Juraj Vojsalić Pod-Kreševu izdaje povelju. Kralj Tomaš 1444 godine u svom «slavnom dvoru u Kreševu» prima dubrovačke trgovce. Tako je Kreševo postalo i kraljevski grad u kome Tomaš i Tomašević povremeno borave.
Nemamo podataka kad je utvrda Kreševo podignuta, ali je sigurno podignuta u ranom srednjem vijeku, a moguće i u antičkom periodu.
Pored Srebrenice rudnici u Kreševu i Deževicama su najvažniji u dobivanju srebra i bili su glavni izvor državnog financiranja i kraljevske političke moći.

U Kreševo i Deževice dolaze dubrovački trgovci i financijeri rudnika. Oni drže carinu u Kreševu i Deževicama i zanatstvo i trgovinu. U 12. i 13.st. u Kreševo dolaze poznati rudari i metalurzi sasi, koji donose nove tehnologije u rudarstvu i talioničarstvu. Od svega najznačajnije mjesto zauzima vodeni kotač koji pogoni talioničke mjehove i samokove (mehaničke naprave za kovanje metala). To je omogućilo da se još više intenzivira rudarstvo i metalstvo, a najznačajnije mjesto zauzima proizvodnja srebra. Slika kapitela. Slika stećaka.

4) Osmanski period.

U ovom periodu Kreševo i dalje zauzima jedno od najrazvijenijih mjesta sa intenzivnim rudarstvom i metalstvom, ne samo u Bosni, nego i šire. Proizvodnju srebra zamjenjuje proizvodnja željeza sa ogromnim tržištem željezarskih proizvoda, do Beograda, Istambula, Skadra, pa čak i Kaira gdje su išli Kreševski metalski proizvodi. Pored svih metalskih izrađevina, najznačajnije mjesto zauzima konjska ploča i čavli svih veličina, po čemu su Kreševski kovači postali glasoviti, a tim proizvodima nije bilo konkurencije.

   

U 18.st. u Kreševu stoluju biskupi, njih 4 od kojih je bilo 3 Kreševljaka: Delivić, Boganović i Okić, sinovi rudara i kovača.

U 17.st. Kreševski franjevci iz Italije sa studija donose rudarsko-metalski priručnik, prva takva tiskana literatura, «De-re-metallica», autora Agricole tiskana 1657 godine. Od tog priručnika ostalo je u svijetu sačuvano samo nekoliko primjeraka, a Kreševski je najkompletniji i najočuvaniji.Zvona tahte iz 16.st., najstarija sačuvana kovačka izrađevina Kreševskih kovača.

 

U 18. i 19.st. harala je epidemija kuge od koje je stradalo jako puno pučanstva. To je nametnulo potrebu Kreševskim frenjevcima da pored bogoslovoje izučavaju i medicinske znanosti, pa tako liječe pučanstvo. Među prvima je fra Franjo Gracić (1740-1799) i fra Mato Nikolić (1784-1844) koji su liječili pučanstvo i utemeljili svetište Majke Božje «pod špiljama» u Kreševu, koje je u isto vrijeme bila i prva i najveća liječnička ordinacija na otvorenom prostoru. Fra Mato Nikolić je i prvi diplomirani liječnik u BiH koji je postao glasovit, ne samo u BiH nego i šire.

 

Kreševski franjevci 1848 godine podižu pučku osnovnu školu otvorenog tipa. U tijeku 1861 godine franjevci otvaraju i drugu pučku osnovnu školu, koja prerasta u nižu gimnaziju «humanioru» u kojoj se pored ostalog izučavaju i tri strana jezika (turski, njemački i talijanski). Nešto kasnije ta «humaniora» prerasta u franjevačku gimnaziju u kojoj je bio ravnatelj fra Grga Martić. Ista gimnazija zbog smještajnih razloga prelazi u novoizgrađeni samostan u Gučoj Gori (Travnik), a kasnije 1900 godine u novoizgrađeni objekat, zgrada sjemeništa u Visokom, gdje se i sada nalazi. To je bila i prva utemeljena gimnazija u BiH.

  

Pred kraj ovog perioda u Kreševu je bilo 70 duganja (kovačnica) i 6 hanova. U Vrancima je bilo 20, a u Kojsini 10 duganja.
U majdanskoj općini Kreševo bilo je 20 gvozdenih majdana (talionica sa samokovom – mehanički stroj za kovanje).
Sve ovo govori o veličini, značaju i razvijenosti gospodarstva i kulturnog života Kreševljaka.

5) Austro-ugarski period.

Dolaskom Austro-ugarske, nova tehnologija za vrlo kratko vrijeme uništava autohtono rudarstvo i metalstvo Kreševa. Konačno, zadnji majdan obustavlja rad 1904 godine, čime je okončana viševjekovna tradicija vađenja rude željeza i njegovo taljenje. Kreševljaci nastavljaju svoju tradiciju kovanja metalskih izrađevina u vrlo teškim uvjetima konkurencije industrijskim proizvodima. Zbog toga dolazi do raseljavanja i odlaska Kreševljaka u nove rudarske centre Srednje Bosne.
To je donekle zaustavljeno i usporeno kada administracija podiže 1908 godine Kovačku zadrugu sa suvremenim mašinama za kovanje i obradu izrađevina.
U tijeku 1911 godine administracija podiže i tkaonicu ćilima «Ćilimaru», a poslije toga i dom kulture.

U tijeku 1884 godine podiže se i nova osnovna škola, a 1913 godine i osnovna ženska škola.

  

6) Period Jugoslavije (kraljevine i socijalističke).

Poslije Prvog svjetskog rata za Kreševljake nastaju vrlo teška vremena i nazadovanje u svakom pogledu. I pored toga Kreševski kovači su uspjeli sačuvati svoju kovačku tradiciju, ali sa značajnim smanjenjem broja kovačnica (duganja) i opadanje gospodarstva.

U socijalističkom periodu dolazi do prosperiteta i razvojnog uspona Kreševa. Od Kovačke zadruge transformacijom nastaje poduzeće «Čelik» sa brojem uposlenih i do 500 djelatnika i značajnim fizičkim obujmom proizvodnje.

U rudarstvu se postojeća eksploatacija i vađenje rude barita značajno intenzivira sa oko 500 uposlenih djelatnika i značajnim fizičkim obujmom proizvodnje.

U ukupnom gospodarstvu, od osamdesetih godina prošlog stoljeća značajan prosperitet zauzima privatni sektor, «mala privreda» koja je organizirana u Zanatsku udrugu UNIKOV koja je imala preko 40 metalskih pogona sa značajnim pogonima kovačnicama za strojno kovanje i finu obradu metala i limariju. Tako općina ulazi u red najprosperitetnijih u BiH i šire.

7) Kreševo «danas».

Poslije ovog rata sa katastrofalnim posljedicama, Kreševljaci osloncem na svoje snage očuvaše svoju dugu tradiciju kovanja. I tako danas 15 kovačnica kuju metalske izrađevine za koje nalaze tržište diljem BiH i šire, a Kreševski kovači postaju još više cijenjeni i poznati po svojim kovačkim izrađevinama. Kovački pogoni sa ostalim (mesna proizvodnja, proizvodnja stiropora i suhog maltera) Općinu Kreševo uvrštava u red najprosperitetnijih u BiH sa neuposlenim i onim koji čekaju uposlenje.